Položaj Hidrografija	Stanovništvo Priroda Istorija Stari zanati	Privreda

Mala bela čaplja
Ergetta Garzetta

Taksonomija

  • Carstvo: Animalia
  • Koleno: Chordata
  • Razred: Aves
  • Red: Ciconiiformes
  • Porodica: Ardeidae
  • Rod: Ergetta
  • Vrsta:E.Garzetta

Podvrste

Postoje barem dve podvrste male bele čaplje. Istoimena podvrsta E. g. garzetta preovladava u Europi, Africi i Aziji. E. g. nigripes gnezdi se u Indoneziji i Australiji. One u Australiji ponekad predstavljaju treću podvrstu E. g. immaculata. Nekoliko drugih čaplja s vremena na vreme bilo je klasificirano kao podvrsta male bele čaplje u prošlosti, ali sada se smatraju zasebnim vrstama.

Opis

Mala bela čaplja (lat.Egretta garzetta) je vrsta čaplje iz roda Egretta koja je jako slična beloj čaplji. Odrasla jedinka duga je 55-65 cm, s rasponom krila 88-106 cm. Teška je 350-550 grama. Celo perje je belo. Ima duge crne noge s žutim stopalima i tanki crni kljun. Za vreme sezone parenja na potiljku ima dva duga pera i providno perje na leđima. Gola koža između kljuna i očiju postaje crvena ili plava. Mlade ptice lice odraslima izvan sezone parenja, ali su im noge i stopala bleđe boje. Podvrsta E. g. garzetta ima žute noge i sivkastozelenu kožu između kljuna i očiju, dok E. g. nigripes ima žutu kožu između očiju i kljuna, te crnkasta stopala. Zov ima trbuhozborni efekt, bubnjajući i nalik žabljem gullagullagulla, takođe hrapavo tvrdo kark. Obalna čaplja je redak gost s obala zapadne Afrike, čiji beli oblik je vrlo sličan beloj čapljici (i neki je smatraju za njenu podvrstu) a razlikuje se po kraćem perju na glavi, težem kljunu koji postaje smeđ ili žut van sezone gnežđenja. Zamahuje krilima brzo kao vrana. Izgled i pokreti su sličniji velikim čapljama nego kod čaplje govedarice i žute čaplje. Lovi plen čekajući ili lagano hodajući. Produžena ramena pera i pera na zatiljku ima samo leti. Bela čaplja je mnogo veća, ima drugačiju boju kljuna i nogu, leti s elegantnijim zamasima krila a u letu pruža noge dalje od bele čapljice. Čaplja govedarica je zbijenija i ima razmerno kraća krila

Stanište

Gnezdi se kolonijalno u južnoj Europi u močvarama i deltama reka koje sadrže drveće neophodno za gradnju gnezda. Redovno u proleće stiže dalje na sever, što je dovelo do proširenja raspona. U ostala doba godine pored svih vrsta plitkih voda, ali posebno u močvarama sa slanom ili bočatom vodom. U toplijim mestima većina ovih ptica ima svoje prebivalište. One koje žive na severu migriraju u Afriku i južnu Aziju u velikim raspršenim jatima. Dolaze uglavnom u septembaru ili oktobaru. Neke jedinke ostaju tu i tokom leta.

Ishrana

Ove ptice gaze po plitkoj vodi bara i močvara u potrazi za žabama, ribom i drugim vodenim životinjicima.

Rasprostranjenost

Izvorna mesta gneždenja su velike unutrašnje i obalne močvare u umerenim područjima Europe, Azije, Afrike, Tajvana i Australije.

Kolonizacija Novog sveta

Mala bela čaplja nedavno se počela kolonizirati u Novom svetu. Prvi zapis o tome bio je na Barbadosu u aprilu 1954. Povećanje redovitosti ove ptice dogodilo se i u Surinamu i Brazilu na jugu u Newfoundlandu i na severu u Quebecu. Za ptice na istočnoj obali Severne Amerike mislilo se da su se preselile na sever zajedno sa snežnim čapljama s Kariba.

Proširenje na sever Evrope :

Do 1950-ih mala bela čaplja bila je ograničena u južnoj Europi. Tokom nekoliko sledećih decenija postala je uobičajena u zapadnoj Francuskoj, a kasnije i na severnoj obali. 1979. gnezdila se u Holandiji, a prvo veliko gneždenje bilo je 1990. U Velikoj Britaniji bila je retka sve do zadnjih godina 20. stoleća i gotovo sigurno nije se gnezdila. Nasuprot tome, za nešto više od decenije postala je uobičaja vrsta na tom području, velikom broju jedinki omiljena su obalna područja. Prvi opšte prihvaćen zapis o gneždenju je onaj na otoku Brownsea u Dorsetu 1996, iako se tvrdilo da se gnezdila i u Sussexu 1970. Sada ima nekoliko kolonija duž južne Engleske. U Walesu se prvi put gnijezdila 2002. U Irskoj se prvi put gnijezdila 1997. na lokaciji Country Cork.

Razmnožavanje

Mala bela čaplja gnezdi se u kolonijama, često i s drugim močvarnim pticama. Kolonije sadrže i do 100 parova. U nekim zemljama, kao Zelenortska ostrva, gnezdi se na liticama. Parovi brane mali gnezdeći teritori, obično širine 3-4 metra od gnezda. Gnezdo je napravljeno od raznih štapića ili drugih materijala iz okoline. U gnezdo se postavlja 3-5 jaja, koja inkubiraju 21-25 dana. Ovalnog su oblika, i blede su boje, ne sjajne, plavozelene. Dimenzija su 46x34 mm. Mladi su pokriveni belim perjem. Roditelji se za njih brinu 40-45 dana, kada opernate. Dob prvog gneždenja obično je 2 godine. Tipičan životni vek ove ptice je 5 godina.

Literatura

  1. Enciklopedija: Britanika

Linkovi

Pripremila: Princip Jelena, IV-5

Valid XHTML 1.0 Strict! | O nama | Site map | Kontakt | © 2008 - 2015 prof. Duško Obradović sa učenicima Gimn. "Veljko Petrović" Sombor | CSS-Cvele |