Položaj Hidrografija	Stanovništvo Priroda Istorija Stari zanati	Privreda

Crvendać
Erithacus rubecula

Taksonomija

  • Carstvo: Animalia
  • Tip: Chordata
  • Klasa: Aves
  • Red: Passeriformers
  • Porodica: Muscicapidae
  • Rod: Erithacus

Opšti opis

Obeležja opšte poznatog crvendaća (Erithacus rubecula) jesu kljun kao kod drozdova, osrednje dugačke slabe noge koje imaju četiri prsta sa kandžama, prilično kratka i slabašna krila, prilično dugačak, blago urezan rep i raspršeno perje, koje je kod oba pola jednake boje, a u mladosti je posuto mrljama. Gornji deo tela mu je tamno maslinastosiv, donja strana sivkasta, čelo, grlo i gornji deo grudi žutocrveni. Mlade ptice imaju na maslinastosivoj podlozi leđa rđastožute boje, a na tamnoj rđastožutoj donjoj strani sive crte i mrlje. Oči su mu velike i smeđe. Crvendać je dugačak 14cm.

Stanište

Naseljava gotovo čitavu Evropu i zemlje oko Sredozemnog mora, izuzev Islanda, južnih delova Španije i Francuske i severnih delova Skandinavskih zemalja. Na istoku se populacija crvendaća prostire do Altaja. Naseljava i severozapadnu Afriku. U srednjoj Evropi je svuda rasprostranjen. Svaka šuma s gustim, prizemnim rastinjem pruža mu stanište, a na putu posećuje svaki grm, svaku živicu, kako na brdu tako i u ravnici, u polju, vrtu, neposredno ispred čovekovih kuća ili između njih. Za stanište najradije bira stare bukve ili mešovite šume. Crvendać je više skitalica, nego prava selica. Prilikom prave seobe, pojedina jata posećuju Severnu Afriku, Siriju, Palestinu i Persiju. Prolećna seoba je u martu, a jesenja u oktobru i novembru. Crvendać se zimi često može videti po parkovima, u kojima pokušava da nađe hranu. U Beogradu, i drugim većim gradovima našeg podneblja, crvendaći su dosta česti u većim i manjim parkovima gotovo preko cele godine, dok se zimi često doseljavaju iz severne Evrope. To je period u kome je veoma korisno ostavljati im zrnastu hranu na specijalnim drvenim hranilicama. Praćenjem crvendaća zimi i u proleće lako se može ustanoviti gde se najviše skrivaju, pa na ta mesta treba i postaviti hranilice.

Gnezdo crvendaća

Gnezdo se obično nalazi blizu tla ili na samom tlu, u rupama u zemlji ili u natrulim panjevima, među korenjem, u mahovini, iza vlati trave, pa čak i u napuštenim rupama nekih sisara. Suve biljne stabljike, lišće ili mahovina sačinjavaju spoljašnji zid gnezda, a nežni korenčići, travčice, dlake, vuna i perje njegovu unutrašnjost. Ako šupljina s gnezdom nije natkrivena, crvendać posebno gradi krov i sa strane ostavlja ulaznu rupu. Postoje podaci da su gnezda nalažena i u šupljinama stabala ili napuštenim gnezdima u starim zidinama i kamenjarima, ali su to ipak izuzeci. Pošto su gnezda uglavnom blizu zemlje ili na samoj zemlji, treba voditi računa da se na njih ne nagazi ili da se gnezdo neobori sa grane. Ni u kom slučaju ne sme se dirati gnezdo jaja ili mladunci, jer su roditelji spremni da ga napuste i da celo potomstvo propadne.

Ishrana

Odrasli crvendaći, kao i njihovi mladunci, hrane se uglavnom insektima, podkornjašima, crvolikim životinjama, malim puževima i bobicama. U vreme prehranjivanja mladunaca, povećava se "potrošnja" različitih insekata i njihovih larvi, pa se može reći da u tom periodu crvendaći predstavljaju prave čistače šuma i parkova od raznih štetočina.

Mladunci crvendaća

Pri kraju aprila ženka snese sva jaja, njih 5 do 7. Jaja imaju nežnu žućkastobelu ljusku pokrivenu tamnijim rđastozutim tačkama. Otprilike 14 dana leže na njima oba roditelja naizmenično. Kad se izlegu mladi, koji brzo rastu, hrane ih takodje roditelji, a kad izlete, vode ih i podučavaju, otprilike jos 8 dana. Zatim ih prepuštaju njihovoj sudbini, pa se prihvataju posla oko novog lega, ako to vremenske prilike dopuštaju. Ponekad mladunče crvendaća ubije svog roditelja, najčešće mužjaka crvendaća.

Zanimljivosti

Crvendać je veoma živahna i lepa ptičica. Ukoliko se pažljivije posmatra po parkovima, brzo se primete njegove bravure po žbunju, skokovi između stabala i lepršanje po zemlji. Leti vrlo okretno i čas lebdi, a čas vitla po vazduhu. Naročito su interesantne bitke mužjaka. Ukoliko se jedan nađe na tuđoj teritoriji koju vlasnik ljubomorno čuva, tada može doći i do veoma ozbiljnih sukoba u kojima slabiji strmoglavce i veoma vešto, provlačeći se kroz žbunje, beži i spašava glavu. Mužjak najradije stoji na nekoj uzdignutijoj grani, uspravan i sa opuštenim krilima i peva. Njegova pesma je slična zvuku frule, a prekida se glasnim ćurlikanjem i traje od jutra do sutona. Pritom, mužjak naduva grkljan, tako da mu se crvenkasto perje našušuri na grudima. Pesma crvendaća kod nas najavljuje proleće i počinje već početkom marta, a takođe najavljuje jesen. U zimskim skrovištima crvendaći su mirni i tihi, ali i tada koriste svaki sunčev zrak da bi počeli sa pesmom. Kućica za crvendaća se postavlja već krajem leta i početkom jeseni u šumarke, gajeve, parkove sa gustim šipražjem, u bašte, na visinu oko 2m. Razmak treba da bude bar 30m izmedu kućica. Ispod kućice obavezno postaviti zaštitnik od mačaka i veverica. Kućica se može obojiti zeleno ili mrko samo sa spoljne strane. Na sledećem crtežu, mere su date u cm.

Literatura

"Život životinja"-Alfred Edmund Brem

Linkovi

Slike

Pripremila: Jovana Uzelac, IV-6

Valid XHTML 1.0 Strict! | O nama | Site map | Kontakt | © 2008 - 2015 prof. Duško Obradović sa učenicima Gimn. "Veljko Petrović" Sombor | CSS-Cvele |