Položaj Hidrografija	Stanovništvo Priroda Istorija Stari zanati	Privreda

Ružičasti pelikan
Pelecanus onocrotalus

Taksonomija

  • Carstvo (Regnum) : Animalia
  • Tip (Phylum) : Chordata
  • Razred (Classis) : Aves
  • Red (Ordo) : Pelecaniformes
  • Porodica (Famillia): pelecanidae
  • Rod (Genus) : pelecanus
  • Vrsta (Species) : pelecanus onocrotalus

Opšti opis

Veliki ružičasti pelikan je ptica sa masom od 10 kilograma, 160 centimetara dužine i rasponom krila od 280 centimetara. Razlikuje se od Dalmatinskog pelikana, jedine veće vrste pelikana, po svom čisto belom perju, nasuprot sivkasto-belom, i po ružičastom predelu na licu oko očiju i ružičastim nogama. Mužjaci su veći od ženki, i imaju dugačak kljun koji raste povijen nadole, za razliku od kraćeg i ravnijeg kljuna kod ženki. Mladunci ptice su sive boje i imaju tamna letna pera. U letu, to je elegantna jezdeća ptica, sa glavom koju silazna krivina vrata drži usklađenom sa telom. Mužjak u parenju ima rozikastu kožu na licu, dok ženka ima narandžastu. Veliki ružicasti pelikan je dobro prilagođen za vodeni svet. Kratke i jake noge i stopala spojena kožicom za plivanje ga pokreću u vodi, i pomažu mu pri prilično nezgodnom poletanju sa površine vode. Nakon uzletanja, pelikani velikog raspona krila su moćni letaci koji često putuju u spektakularnim grupama oblika slova "V"

Stanište

Najveća gnezdilišna kolonija u Evropi je u delti Dunava. Gnezdi se u Makedoniji (Prespansko jezero) i Grčkoj. U Srbiji se gnezdio do 19. veka, ali je isušivanjem močvara nestao. Ponekad se može naći, u prolazu. U aziji se gnezdi na istoku sve do Mongolije i severne Indije. Gnezdi se i u Africi. Ružičasti pelikani iz Evrope i severozapadne Azije zimuju oko Crvenog mora.

Ishrana

Uglavnom se hrane ribom. U jutro napuštaju gnezdo i tragaju za hranom. Mogu preleteti i do 100 km u potrazi za hranom. Potrebno im je i do 1.4 kg hrane dnevno. Mogu jesti i mlade drugih ptica, žabe, kornjače i plen drugih ptica. Vrećica ispod kljuna pelikana predstavlja jednostavnu kašičicu. Dok pelikan gura svoj kljun pod vodu, donji deo kljuna se širi, stvarajuci veliko proširenje koje ispunjava vodom i ribama. Kada ptica podigne svoju glavu, proširenje se skuplja, potiskujuci vodu ali zadržavajući ribu unutra. Grupa od 6 do 8 velikih ružičastih pelikana se na vodi može skupiti u grupu oblika potkovice, i tako se zajedno hraniti. Oni istovremeno zaranjaju svoje glave, stvarajući krug raširenih kljunova, spremnih da ulove svaku ribu na koju naiđu u tom podrucju.

Razmnožavanje

Sezona parenja počinje u aprilu ili maju. Veliki broj pelikana uzgajaju ptice u kolonijama. Ženka može da snese u proseku 2 jajeta (1-4). Inkubacija traje od 29 do 36 dana, kada se izlegnu, nakon 65 do 75 dana dobiju perije. Nakon 3-4 godine mogu da se pare.

Odnosi sa ljudima

Zbog previše pecanja, moraju mnogo dalje leteti da bi pronašli hranu. Eksploatisani su iz više razloga: zbog njihove kože, od izmeta se pravi đubrivo, od sala mladih se prave ulja, za izradu duvanskih torbi. Status ugroženosti: mali rizik, niži stepen opasnosti-poslednja briga (IUCN 3.1)

Literatura

  • Alfred Brem - Kako žive životinje
  • Enciklopedija Ptica, "Budućnost" Zrenjanin 1966.

Linkovi

Slike

  1. Slika
  2. Slika
  3. Slika

Pripremio: Ilija Rakić, IV-5

Valid XHTML 1.0 Strict! | O nama | Site map | Kontakt | © 2008 - 2015 prof. Duško Obradović sa učenicima Gimn. "Veljko Petrović" Sombor | CSS-Cvele |