Položaj Hidrografija	Stanovništvo Priroda Istorija Stari zanati	Privreda

Carić
Troglodytes troglodytes

Taksonomija

  • Carstvo: Animalia
  • Klasa: Aves
  • Koleno : Chordata
  • Red: Passeriformes
  • Podred: Passeri
  • Rod: Troglodytes
  • Porodica: Troglodytidae

Opšti opis

Carići su zdepaste, nemirne ptice koje se mogu lako prepoznati po bogatom, braon perju i kratkom repu koji otresaju sa ponavljanjem. Gornji delovi su crnu i imaju blede obrve. Kljun im je braonkast a noge su im boje mesa. Mladi carići izgledaju slično odraslim pticama ali im obrve nisu toliko uočljive dok ne dobiju odraslo perje. U letu, zamasi krila su brzi i obično leti kratke udaljenosti u pravoj liniji. Carići su dnevni posetioci naših bašta koji često ostaju aktivni neko vreme posle zalaska sunca, stalno ispitujući zid prekriven mahovinom. Sitni, mišoliki, oni su skoro srodni crvendaćima. Let je brz osim tokom temeljnog kruženja pre sletanja kad šire krila-rep predstavljajući padobran. Njegova pesma može se čuti svakog meseca a ponekad i noću. Carići nisu druželjubivi danju, ali se redovno smeštaju u sedalice ubrzo nakon zalaska sunca tokom zime. Oni nastavljaju s ovom navikom do poslednje nedelje aprila. Najviše vole stare kutije i rupe u zidovima i ispod krovova. Tokom surove zime jedno gnezdo sadrži i do 60 carića. Potrebno im je do pola sata da udju nocu i dvadeset minuta da ujutro izadju. Jednom unutra gnezda, gomila carića pravi 2 do 3 sloja sa glavama prema unutra i repovima prema napolju. Ponekad je teško shvatiti koliko mogu biti ove ptice male i lagane, možda sledeće može pomoći: Carići žive život brzim, nemirnim tempom i na isti način peva - drhti dok sve pretvara u pesmu, koja traje oko 5 sekundi i obično se završava u uzbudjenju. Njihov alarm je glasno: "tek tek tek".

Rasprostranjenost

Ne samo što je carić jedna od najrasprostranjenijih vrsta na zemlji, vec je i jedna od najprilagodljivijih. Pored bašta može se naci i na farmama, poljanama i šumama. Jesenji migranti mogu se naci medju žbunjem i duž obale reka. Ova vrsta ima široku globalnu rasprostranjenost koja jos nije cela utvrđena. Ima veliku globalnu populaciju procenjenu na 36,000,000 jedinki ( izmereno 2003.god ). Nije još tačno utvrđeno, mada se smatra da se carići ne približavaju IUCN-ovoj Crvenoj listi ( ugroženih vrsta ).

Ishrana

Carići jedu paukove i insekte koje nadju dok skakuću i naleću na zemlju, temeljno istražujuci pukotine svojim dugim, tankim kljunom. Njihovo naučno ime, ( Troglodytes ), znači "stanovnik pećine" što je u vezi sa ovim ponašanjem. Kad se izlože opasnosti na otvorenom jurišaju sa jednog mesta na drugo. Oni povremeno uzimaju semenke ili sir sa stola za hranjenje.

Razmnožavanje

Carići će koristiti napred otvorene kutije senice i za gneždenje (i do 60 ih je bilo izbrojano u jednoj kutiji). Mužjak pravi nekoliko gnezda loptastog oblika u rupama u zidovima, drveću ili stara gnezda od lišca, trave i mahovine. Kad ženka odabere gnezdo, ona ga oblaže perjem. Glatka, sjajna jaja su bela sa crvenim tač kicama, i oko 13-16mm. Inkubacija je samo od strane ženke. Mlade hrane oba roditelja. Gnezda se prave sredinom zime, koriste za grupna okupljanja, koja su skloništa od snega i smrzavanja. Jedno takvo gnezdo je brzo bilo popunjeno do maksimuma. Takva je gužva nastala da je rep i stražnji deo poslednjeg carica blokirao izlaz.

Kretanje

Većina carića se slabo sele mada neki mogu da odsele i na udaljenosti do 250 km u više zašticena staništa, naročito zimi. Evropski carić i su i selice i stanarice - poslednji let i do 2500 km (1500 milja).

Očuvanje

Populacija carića može biti opustošena surovom zimom, ali vrste koje proizvode mnogo jaja taj broj obično nakon par godina povrate. Istraživanja pokazuju da se populacija umereno povećava, verovatno jer su prošle zime bile blage. Carići se mogu najviše videti upravo zimi, verovatno jer su gladni i rezerve hrane oskudne pa postaju manje pažljivi.

Zanimljivosti

" Najvece gnezdo koje sam video je bilo smešteno na potkrovlju jedne napuštene kuce. Ptice su ušle kroz rupu ispod krovnih greda. Bilo je teško izračunati tačan broj pošto su nastavile dolaziti do samoga mraka. S vremena na vreme su se morale prestrojavati pre ulaska drugih, agresivnijih carića koji su silili druge da izadju. Konačni broj bio je neverovatnih 96. " By Michael J. Seago

Literatura

  1. Encarta Reference Library
  2. Enciklopedija: Britanika

Linkovi

Pripremio: Jakšić Darko, IV-3

Valid XHTML 1.0 Strict! | O nama | Site map | Kontakt | © 2008 - 2015 prof. Duško Obradović sa učenicima Gimn. "Veljko Petrović" Sombor | CSS-Cvele |